Prva nedjelja Došašća
Zakoračili smo u vrijema Adventa, budno iščekujući blagdan Isusova rođenja!
Meditacija pročitana na svetoj misi u Lučkom prilikom paljenja prve adventske svijeće.
PRVA ADVENTSKA SVIJEĆA
Danas palimo prvu, prorokovu svijeću na adventskome vijencu.
Zastanimo na kratko pred njezinim plamenom…
Ono nas želi podsjetiti na sveto vrijeme koje je pred nama, vrijeme došašća, vrijeme iščekivanja Kristova rođenja, Gospodinova dolaska, Onoga kojega prorok Jeremija naziva „izdanak pravedni“.
Kao što svijeća ne može gorjeti bez krijesa, tako niti čovjek ne može živjeti bez Krista, svoje duhovne hrane. Zato bismo poput psalmista trebali uzviknuti: „Gospodine, pokaži nam putove svoje, nauči nas svojim stazama!“ Isus, preko sakramenata, ulazi u naše duše i u naš život, posvećuje nas i vodi prema spasenju. Naš je život pod stalnim znakom iščekivanja dolaska Gospodinova, kako izgovaramo na svakoj euharistiji: "Tvoj slavni dolazak iščekujemo".
Upravo prvu svijeću pale naši prvopričesnici, koji svoja srca i svoje duše tek spremaju za veliki dan kada će u njihovim srcima zasjati svijetlo Kristove prisutnosti. Draga djeco, zamislite samo kako vas Isus ljubi kada želi da upravo vaša srca budu Njegove jasle, Njegov dom gdje će moći položiti svoje Tijelo. Neka vam ta slika bude pred očima kroz čitavo vrijeme vaše priprave, a posebno kroz ovo vrijeme došašća. Premda Isusa još ne možete primiti kroz sakrament pričesti, možete ga primati duhovno, kroz dolazak na svete mise, slušajući Njegove riječi i „obilujući ljubavlju“, kako izgovara sv. Pavao. Rano ustajanje, možda pokoje odricanje od sna i gledanja jutarnjih crtića, sve to naizgled izgleda kao da Isus puno traži od vas. Ali, pokušajte vi Njemu darovati barem jedan dan kako biste mu zahvalili za sve što vam daruje; topli dom, roditelje, brata, sestru, prijatelje…
Draga djeco, draga braćo i sestre, neka nam svima ovo vrijeme došašća bude poziv na češći susret s Gospodinom. Pustimo li ga više u svoje živote, bit ćemo tinjajući plamen stalne Kristove prisutnosti…
Uistinu, lijepe je i znakovite riječi rekao otac Gabrić „Treba gorjeti i izgorjeti… a mi dimimo! Zašto bih ja dimio, molim vas lijepo?“