Prvopričesnicima
Pismo malima i velikima...
Draga djeco i roditelji!
Naša pastoralna vjeronaučna godina je u tijeku, a s njome i nova pustolovina hoda u novosti života. Hoda s Onime tko nas je tako divno zamislio, vješto oblikovao i u poniznoj suradnji s našim roditeljima darovao ovome svijetu. Mi smo čudo života! Ti si čudo života! Ja sam čudo života!
Analogno slici kada i sami dobijemo dar za rođendan, pozvani smo na za darovano biti zahvalni. Promatrajući tek mali djelić tog darovanog čuda, dlan naše ruke, uočavamo kako je on isprepleten mnoštvom malih žila, koje, u suradnji s našim neurološkim sustavom, pokreću dlan u smjeru kojim želimo, mašući drugima, rukujući se, sklapajući ruke u molitvu… Razmisli, onako duboko i smiono, kakav je to Kreator trebao stajati iza tako velike i mudre zamisli, nama u svakidašnjici života toliko puta nezamijećene i odviše „razumljive“? Ako li, pak, u tom razmišljanju shvatiš da je tvoj hod u vjeri prema Njemu, samo hod u sjeni, nemoj se sablazniti niti pasti u malodušje. Ne zaboravi da iza te sjene Netko stoji, da Netko tu sjenu stvara.
Uz zahvalnost za nas kao čudo života i za sve oko nas, naši roditelji – odgajatelji - bližnji, kao i mi sami, pozvani smo biti odgovorni za boju života, tj. za njegovo očuvanje, zaštitu, životnost. Promisli, stoga, kakav odgovor daješ o svome životu i načinu na koji ga provodiš, čuvaš, štitiš?
Zaista, tu nema mjesta samodopadnosti, oholosti i potrebi da budem cijenjen, da me hvale, već se rađa zadovoljstvo u tome što sam svjestan kako sam ja, sluga beskoristan, odabran od Njega da budem su-stvoritelj u svijetu i umnažam svoje dobivene talente u svijetu. Koje li časti!
Tu nema mjesta netrpeljivosti prema drugima i drugačijima, siromašnima, bolesnima, grješnicima, već se drugi podnose u ljubavi. Koje li odvažnosti!
Tu nema mjesta velikim filozofijama o Bogu. Tek jedan otpali jesenski list govori o svome Stvoritelju. Tek jedna mala snježna pahulja, oblikovana kristalima na potpuno različit način od svake druge, puno govori o svome Stvoritelju. Tek jedna nadolazeća misao i ideja govori o svome Stvoritelju. Tek jedan pogled ili dodir malog djeteta, govori puno o Stvoritelju. Koje li radosti!
Stoga, nije On drugdje. On je tu. Cijelo vrijeme blizu. I čeka. I to baš tebe, čovječe ili čovječice. Tebe čeka da ostvari s tobom plan svog stvaranja, a to je da mu budeš prijatelj/ica. Biti prijatelj znači biti blizu onoga do koga ti je stalo, biti mu na usluzi, nezamjetno mu pomagati i bezuvjetno ga darivati.
Dragi prvopričesnici, budite blizu svoga prijatelja, u obitelji, u školi, a na poseban način tijekom sv. mise u Crkvi. Neka vam On bude na prvom mjestu jer, uistinu, kada je Bog na prvom mjestu, sve je na svome mjestu!!!
U zoru, a sada već i predvečerje naše vjeronaučne pustolovine, radujemo se što ćemo i dalje zajedno hodati putovima vjere, istraživati čuda života, zahvaljivati za njegove kreacije, igrom domišljato izgrađivati sebe, osvajati svijet svojom osobnošću i još više ljubiti, Boga, Crkvu, sebe i druge… Stoga, krenimo zajedno graditi Crkvu!!! Budimo dostojni Prve pričesti. Ponavljam, budimo dostojni!!!
U molitvi i pripremi s vama, vaši vjeroučitelji, pastoralni suradnici i župnik, vlč. Dubravko Škrlin Hren