Ministranti u „laganoj“ šetnjici
Nakon lijepog i opuštenog ljeta došlo je vrijeme za školu i rad. Svima nam je kondicija malo zaspala pa su se stariji ministranti naše župe odlučili na kratku 20 kilometarsku šetnjicu do svetišta u Mariji Bistrici.
Ali to nije bila samo šetnjica, nego i hodočašće u sklopu hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije te zavjetnog hodočašća vjernika Grada Zagreba.
Nakon što su roditelji dali zeleno svjetlo, nabavili vreće za spavanje, prerezali žemlje, narezali salame, kobase, šunke,.., i pripremili ostalu obaveznu opremu, pustili su klince na hod u rano jutarnjim satima te je time započela nova avantura koja se i dan danas osjeća u našim mišićima...
6 vođa puta, 8 hrabrih ministranata i pokoji vodonoša
Početna točka - mjesto zvano Dubrava. Sjedamo u bus koji nas dovodi do start linije, a to je mjesto Čučerje. Od tamo, lagano, s ruksacima na leđima, osmjehom na licu i krunicom u rukama kojih 5 km do stanke za doručak. Lagano olakšanje ruksaka te nastavak puta s krunicom i proplankom na kojem se uvijek pjeva pozdrav domovini. Iza toga je bio ručak. Onako, lagani, od koja 2-3 sata...
Siti do zuba, skoro odmoreni, hrabro smo ostavili naše ljuljačke i nastavili hod prema Mariji Bistrici.
Nakon još kojih 4 sata stigli smo na odredište i odmah se priključili bogatom programu za mlade hodočasnike.
Na kraju, iako je "kratak" ovaj tekst, postoji "opsežno" bogatstvo u našim dušama. Bog nam je bio milostiv pa smo hodočasničkim putem osunčali dušu, a Blažena Djevica Marija nas primila u svoje okrilje. Baš kao i obično...
