OPROŠTAJ OD PROF. JELENE BURIĆ
Vječni počinak drage profesorice Jelene Burić...
Dana 14. 1. 2020. obitelj i prijatelji oprostili su se na zagrebačkom krematoriju od prof. Jelene Burić. Okupio se i lijepi broj mladih glazbenika iz naše Župe. Obred ispraćaj predvodio je župnik vlč. Dubravko Škrlin Hren, zahvaljujući prof. Burić na svemu što je darovala generacijama mladih župljana naše Župe, učeći ih ljepoti i vrijednostima glazbe. Istoga dana misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka predvodio je vlč. Mijo Matošević koji se biranim riječima oprostio od pokojnice. Misu je animirao zbor mladih Allegro, koji je na taj način svojoj profesorici darovao prekrasnu pjevanu misu zadušnicu. Od prof. Burić, dirljivim riječima oprostila se i naša Monika Perić, čiji tekst donosimo u cjelosti:
14. siječnja 2021.
Krematorij
sprovod prof. Jelene Burić
Bilo mi je 11 godina kada sam došla u zbor. Jedna proba bila je dovoljna da me profa prebaci u „velike“. Sjećam se osjećaja ponosa u sebi kada sam sjela među te srednjoškolce i studente koje je profesorica već okupila. Bila je to divna i velika skupina ljudi, željna pjevanja i novih iskustava. I meni je dana čast da pjevam s njima. Bila sam jako sretna. No moja sreća nije dugo potrajala. Već na prvoj probi s velikima, rekla mi je da neću više pjevati prvi nego drugi, dublji ženski glas. Iako sam bila ljuta i odbijala pjevati u početku, ona je bila jača i upornija! Dok me nije slomila, nije odustala. Danas sam joj na tome zahvalna! Jer upravo zahvaljujući njenoj upornosti i mojoj pokornosti, uspjela je izvući, tada, ono najbolje što sam mogla dati.
Jedne od prvih pjesama koje se sjećam da sam učila pod njenim vodstvom, bila je Dona nobis pacem. To se pjevalo u canonu i sjećam se njezinog lijepog lica i podignutih obrva kada bi to izveli dobro i onako kako je ona to zamislila. Na svakoj probi, svakom koncertu, davala je cijelu sebe. Kroz te ruke, graciozne, pune priča i puno, puno sati dirigiranja, utkala je sebe u svoj zbor, u svoju župu, u svaku novu skladbu, svaku notu i onu pauzu koju bi otpjevali a nismo smjeli!
U Zagreb je došla sa svojim pokojnim mužem kako bi uživala u zasluženoj mirovini. Brzo se rodila ideja da osnuje zbor, jer došavši u našu župu, otkrila je veliki potencijal i u suradnji za župom osnovala zbor Allegro. Dirigirala je zborom sve dok nije našla nekoga tko će nastaviti. Ali ni tada nije otišla. Pod svoje okrilje uzela je svakog novog dirigenta našeg Allegra. I kada nije više bila aktivna dirigentica zboru, bila je uvijek tu, prisutna sa strane, pozorno gledajući i slušajući, da bi poslije mogla upozoriti, popraviti i pohvaliti. Majčinski pristup, strog ali topao, čvrst ali nježan, osjetio je svatko tko je surađivao s njom, a najviše upravo dirigenti koji su došli poslije nje. Bila je pravi mentor u svakom smislu te riječi.
Do samoga kraja pratila je rad zbora, ali više živote ljudi koji taj zbor čine. Voljela je čuti kako smo, što radimo, gdje smo i koji su nam planovi. Voljela je čuti o novim prijateljstvima i ljubavima u zboru, pa kasnije vjenčanjima i sreći roditelja kada su pozdravljali nove „allegriće“.
„Pazi kako sjediš!“; „Ne markiraj!“; „Smiješi se dok pjevaš i digni obrve!“; „Prije nastupa pojedi malo čokolade!“ - ni jedna proba ili koncert nije prošao bez tih njezinih riječi. Mise, smotre, koncerti u župnoj crkvi, koncerti u drugim župama, druženja, ostvarena prijateljstva, sve je to ostavilo u svima nama dubok i neizbrisiv trag bogatstva kojim nas je darovala i koje nam je ostavila. I da, čokoladu bi nam zbilja donijela i podijelila prije samog nastupa.
Draga profesorice, u svoje ime, ime zbora, župnika, cijele župe i svih čije ste živote dotakli, želim reći- hvala na svemu! Hvala na svakom pokretu ruke, hvala na svakom oštrom pogledu za krivo otpjevanu dionicu, hvala za svaki i najmanji atom snage i želje da date sve i cijelu sebe.
Vjernici smo, i vjerujem da ste sada na boljem mjestu. Negdje gore zajedno sa svojim Vjekom koji uvijek iza kulisa sluša i promatra, živite i dalje svoju glazbu, pjevajući i dirigirajući nam s tog novog mjesta.
I završit ću s riječima: „Glazba daje dušu svemiru, krila umu, let mašti i život svemu što postoji!“
.jpg.aspx?width=450&height=694)