Novi župni listić IN



Župni listić 2017-33


Župni listić 2017-32



Potrebe našeg Caritasa


Potreba:

   Trenutno ništa posebno osim novac za hranu. Novac možete staviti u kutijicu Caritasa u crkvi.
Početni datum: 19.12.2016.
Završni datum:nikada
Donator: =Vaše ime=

 VELEČASNI MR. MIJO MATOŠEVIĆ, supsidiar (duhovni pomoćnik), otac Marko i majka Mara r. Nikolić
 

Rođen je 29. 4. 1946. godine u Gornjoj Borovici. Četiri razreda osnovne škole završio je u Borovici.
Sljedeće razrede 5. i 6. završio je u rudarskom gradiću Varešu. Stanovao je u barakama (Zimmerima) s radnicima.
Drveni kufer u kojem je spremao knjige, služio mu je za stol i za stolicu. Kada je učio sjedio je na kuferu, a kada je pisao zadaću ili crtao, činio je na kuferu, a sjedio na podu.
Nije imao svoga kreveta, dijelio ga je s ocem Markom rudarom. Kada je otac spavao, sin je učio, a kada je otac odlazio na posao, krevet je bio slobodan i Mijo ga je mogao koristiti.
Naš dječarac Mijo školske je dužnosti trebao rješavati kao i njegovi vršnjaci koji su imali i stolicu i stol i vlastitu sobu...
Sedmi i osmi razred završio je u Zagrebu, a stanovao je kod Isusovaca u Palmotićevoj 33. Želio je postati svećenik. Ovom prilikom zahvaljuje Isusovcima što su mu izašli ususret i pomogli da ostvari svoju životnu želju, da bude svećenik.
Poslije osmog razreda osnovne škole stupio je u malo sjemenište u Zagrebu na Šalati.
Kada je završio drugi razred sjemeništa (gimnazije) započeo je novicijat Družbe Isusove. Za vrijeme novicijata odslužio je vojni rok od osamnaest mjeseci od 1966. do 1967. godine u Leskovcu i Nišu u Srbiji.
Ispit zrelosti, maturu položio je 1969. godine na Šalati u Zagrebu. Poslije završene gimnazije i mature upisao je studij filozofskih i teoloških nauka u Zagrebu na Jordanovcu kod Isusovaca.
Vršio je službu odgojitalja (magistra) u sjemeništu na Šalati u Zagrebu od 1971. do 1972. godine, gdje je doživio neugodnosti kojih će se nerado sjećati.
U Dubrovniku u sjemeništu se također okušao u odgoju (magister) od 1972. do 1973. godine. Tu se namučio, ali je došao do vrijednih rezultata za život. U ovom lijepom i kulturnom gradu, Orlandova stupa, gradu slobode, završio je dva stupnja engleskog jezika.
Zaređen je za svećenika 1976. godine u Zagrebu, u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa, kardinala Franje Kuharića. Mladu misu je služio 8. 8. 1976. godine u Gornjoj Borovici.
Na službi kapelana bio je u Opatiji od 1976. do 1978. godine. Ondje je završio dva stupnja talijanskog jezika i položio vozački ispit.
Poslan je na studij u Rim. Stanovao je u Collegio San Bellarmino, a studirao je na lateranskom Sveučilištu. Boravio je u Rimu od 1978. do 1980. godine. Postigao je titulu magista. To je za njega bilo zlatno doba, kako spominje u autobiografiji pod naslovom «Ruža na trnju».
Po povratku iz Rima opet je bio kapelan u župi Retkovec – Zagreb, od 1980. do 1981. godine.
Poslije je imenovan župnikom u župi Zagrebači Remetinec – Blato. Tamo je boravio i radio 22 godine, od 1981. do 2003. godine.
Uz pastoralni rad i različite dužnosti u župi kao župnik organizirao je gradnju nove crkve. Postojale su dvije kapelice, ali su obje bile premale da zadovolje potrebe župljana koji su pristizali. Župa se širila.
Isposlovao je sve dozvole i razne uvjete zadovoljio za gradnju nove adekvatne crkve i župnog dvora.
Gradnja je započela kojoj se župnik Mijo iskreno radovao. Kada je učinjen iskop, postavljeni temelji po kojima se raspoznavao izgled novog zdanja i kada se počelo sa zidanjem nosivih zidova, pozvan je od Nadbiskupije da se spremi na premještaj.
Poslan je u župu Rakov Potok. Ondje je bio od 2003. do 2004. godine. Na premještenog župnika okolnosti su šokantno djelovale te je završio u bolnici u šestom mjesecu 2004. godine.
Na Nadbiskupiji vjerojatno su mislili da će župnik Mijo podleći bolesti koja ga je zahvatila i dok je bio u bolnici njegovu župu dobio je drugi svećenik. Mijo je, dakle, bio otpisan.
Od svih događaja koja su ga okruživala i koja su se događala, trebala mu je jedna čitava godina da se koliko toliko oporavi – dođe k sebi. Oporavak je trajao od 2004. do 2005. godine na Kaptolu u Svećeničkom domu.
Pozvan je od Nadbiskupa s upitom da li može nešto raditi i što? Svećenik Mijo, odgovorio je da sam pravo ne zna.
Povjereno mu je da proba raditi kao supsidiar iliti duhovni pomoćnik u župi Stupnik – Lučko. Umorni i još bolesni, potpuno neoporavljeni svećenik Mijo, odgovrio je da će probati.
Nije mu poznato kakve su relacije došle do župnika Vjekoslava Pavlovića o njemu i njegovu stanju od mjerodavnih iz Nadbiskupije. Novajlija, svećenik Mijo sjeća se da je izgledom djelovao više bolestan nego li zdrav. I neki župljani, su govorili da je došao u župu neki stari i bolesni svećenik. Tako je to trajalo oko dvije godine.
Danas se svećenik mr. Mijo Matošević, supsidiar (duhovni pomoćnik) osjeća nešto bolje i župnik Vjekoslav to misli i župljani govore. Na upit, kako je, obično velečasni Mijo odgovara: « Polako, pa sigurno.»
Po brojkama, a brojke su točne i neumoljive, velečasni mr. Mijo ovdje u župi boravi od 2005. godine do danas.
Naš duhovni pomoćnik napisao je 6 knjiga u prozi: Ruža na trnju, Tajna uspjeha, Tragovi i spoznaje, Tko je Isus, Tajna zdravlja i Lice i naličje...
Napisao je i dvije zbirke pjesama: Molitva života i Putnik... Vjeruje i nada se da s napisanim knjigama neće stati. Ovom prilikom zahvaljuje svima koji su ga u njegovom spisateljskom radu podržavali.
Tko je zainteresiran za knjige, može ih nabaviti u knjižarama: Ljevak na Trgu Bana Jelačića, Ćirilometodska na Kaptolu, Sveti Antun na Kaptolu.
Župniku Vjekoslavu i svima župljanima velečasni Mijo zahvaljuje na suradnji i podršci u zajedničkom pastoralnom djelovanju.

Uredovno vrijeme


PONEDJELJAK, SRIJEDA i PETAK:

od 8 - 9 i od 19 - 20 sati

Telefon župnog ureda: 01/6530-129

Svi župljani


Što Vas zanima u župi?
Za svako pitanje, zamolbu, pritužbu, pohvalu, nejasnoću, ... kliknite na link "Kontakt", pošaljite i mi Vam odgovaramo u najkraćem mogućem roku.